Serbske ludowe spěwy

Dyrbju runje tudy

W originalnej zběrce njejsu noty k tekstej podate.

1. Dyrbu runje tudy
jako cuznik być,
wobćežnosće druhdy
wšelke přećerpić.
Štórm, wětr, dešć, błysk, njewjedro,
młu, sněh, palace słónco,
da ja du swój puć.

2. Woči a wutroba
na kónc hladaja,
hdźež křiž a zrudoba
wša so dokonja,
přetož bórzy přińdu dom,
duž kónc ze wšim wandrowstwom,
potom k měrej du.

3. Ja sym wuzwoleny
k Božim měšćanam,
z nimi stowaršeny
budu bydlić tam.
Duž wšu prócu zabydu,
kiž mje na tym puću tu
husto wobćeži.

4. Ha štož trjebam nětko
na tym puću tu,
budźe Bóh dać wšitko:
chlěb a hospodu.
Wjacy mje wobćežuje,
jeno horje dźerži mje,
lóžki lóžo du.

5. Što da mje tu stara,
štož njej’ moje tu?
Ja mam chwatać jara,
dale zo přińdu.
Ja du chwatajo swój puć,
hač tam budu dosahnuć,
hdźež mi zbože kće.

6. Derje mi, zo ja mam
swój kij wandrowski.
Na njón so zapěram
tudy na rejži.
Hišće tež tam w’ wěčnosći
pokład je a pastwa mi
a mje zwjeseli.

7. Žiwjenje mi dawa
srjedźa wumrěću,
hdyž nuza nastawa,
so jej’ njestróžu:
Ow mój kijo, Jezu, ty!
Mojej’ duše pokoj sy,
rjany kijo mój.

8. Mje tu přewodźeja
swjeći jandźeljo.
Hdyž ći za mnje steja,
čert mje boji so.
Hdźež ja jeno zańdu nutř,
tajki krasny, dobry šuc
mam ja kóždy čas.

9. Wjele bratrow tudy
zo mnu k njebju du,
kotrychž přeco druhdy
zaso podeńdu.
Tak ja tola njejsym sam,
zda so runje člowjekam,
da nic před Bohom.

10. Mjezy tamnoh kraja
hižom widźić je,
z tamnoh rjanoh kraja
naša króna kće.
Kak so błyšći Salem sam!
Žana ćěmnosć njeje tam.
Bóh sam swětło je.

11. W tamnym wjes’łym měsći,
hdźež dom wótcny je,
pase wón nas wěsći
bje wšej’ starosće.
Hdźež su chory jandźelske,
bratřa, woči pozběhńće:
nawoženja dźe.

12. Haj wón dźe a chwata
naš kral žiwjenja,
zo by była data
nam nětk zbóžnosć wša,
kiž wón tam na Golgata
nam tak droho warbowa,
hdźež krej přelał je.

13. Wšitcy wuzwoleni
steja hotowi.
Powitać nas rjenje
z našej’ žałosće.
Haleluja spěwajće,
Kanaan tu hižom je.
Swěće, dobru nóc!