Serbske ludowe spěwy

Hrał je tón knjez z tej holičku

2. Hdyž ranko poča swětło być,
da poča holčo płakaći,
fideralala fiderasasa,
swojej běłej ručce łamaći.

3. »Mjelč wšak a njepłač, holičo.
Ja chcu ći wšitko zapłaćić,
fideralala fiderasasa,
ja chcu ći wšitko zapłaćić.

4. Ja chcu ći dać mojoh rajtnika
a hišće tři sta toler,
fideralala fiderasasa,
a hišće tři sta toler.«

5. »Ja njecham twojoh rajtnika,
tež nic tych třoch stow toler,
fideralala fiderasasa,
tež nic tych třoch stow toler.

6. Hdyž tebje samoh njekrydnu,
da du ja k mojej maćeri,
fideralala fiderasasa,
da du ja k mojej maćeri.«

7. »Što sy ty, dźowka, činiła,
zo je ta twoja suknička,
fideralala fiderasasa,
ći na prědku tak kuša.«

8. »Och maći, luba stara mać.
Daj mi tu ćmowu komorku,
fideralala fiderasasa,
daj mi tu ćmowu komorku.«

9. Tam chcu ja płakać dźeń a nóc,
zo budźe ze mnu skerje kónc,
fideralala fiderasasa,
zo budźe ze mnu skerje kónc.«

10. Hdyž poča wopołnocy być,
tón knjez so poča stysknosćić,
fideralala fiderasasa,
tón knjez so poča stysknosćić.

11. »Stawaj mi horje, pohončo,
sedłuj mi a tebi konje,
fideralala fiderasasa,
mój chcemoj do Wunsporka jěć.

12. Mój chcemoj jězdźić dźeń a nóc,
zo mój tam skeršo přińdźemoj,
fideralala fiderasasa,
zo mój tam skeršo přińdźemoj.«

13. Bliže k Wunsporkej přińdźeštaj,
da zwony zwonić słyšeštaj,
fideralala fiderasasa,
da zwony zwonić słyšeštaj.

14. »Och Božo, luby Božo mój,
štó je tam tola wumrěł,
fideralala fiderasasa,
štó je tam tola wumrěł?«

15. Do Wunsporka nutř přińdźeštaj,
tam přewodźerjow zetkaštaj,
fideralala fiderasasa,
tam přewodźerjow zetkaštaj.

16. »Och stejće wšak a čakajće,
wy lubi štyrjo nošerjo,
fideralala fiderasasa,
stajće to ćěło dele.

17. Ja chcu šće na nju pohladać,
na swoju lubku najlubšu,
fideralala fiderasasa,
na swoju lubku najlubšu.

18. Na jeje wóčce nabrunej,
na jeje włóski nažołte,
fideralala fiderasasa,
na jeje włóski nažołte.«

19. Hdyž bě wón na nju pohladał
a sej ju prawje wobhladał,
fideralala fiderasasa,
a sej ju prawje wobhladał,

20. Wućahnył z nóžnjow swětły mječ
a kłół jón sebi k wutrobje,
fideralala fiderasasa,
a kłół jón sebi k wutrobje.

21. »Sy-li wumrěła mojedla,
da chcu so zakłóć twojedla,
fideralala fiderasasa,
da chcu so zakłóć twojedla.

22. Hrjebajće naju hromadźe,
na te mi puće, rozpuće,
fideralala fiderasasa,
na te mi puće, rozpuće.

23. Na mnje wy stajće swětły mječ,
na nju pak sadźće rućany pjenk,
fideralala fiderasasa,
na nju pak sadźće rućany pjenk.«

24. Bóle to słónčko swěćeše,
bóle tón mječ so błyšćeše,
fideralala fiderasasa,
bóle tón mječ so błyšćeše.

25. Bóle tón dešćik dźěše,
bóle ta ruta rosćeše,
fideralala fiderasasa,
bóle ta ruta rosćeše.

26. Wurostła na njej šmutlička,
na šmutličce pak lisćičko,
fideralala fiderasasa,
na šmutličce pak lisćičko.

27. Na lisćičku to pismičko,
zo wobaj w Božim raju staj,
fideralala fiderasasa,
zo wobaj w Božim raju staj.