Serbske ludowe spiwy

Ha běše pak, běše pak jedyn hajnik

1. Běše pak, běše pak jedyn hajnik,
tón trubješe, duješe na swój róžk,
fideralalala fiderasasasa,
tón trubješe, duješe na swój róžk.

2. Wón trubješe, duješe cyłu nóc,
wusłyšał je jedyn zrudny hłós,
fideralalala fiderasasasa,
wusłyšał je jedyn zrudny hłós.

3. Zo jeho duće wšo podarmo je,
zo joh ta jeho wjac njesłyši,
fideralalala fiderasasasa,
zo joh ta jeho wjac njesłyši.

4. »Hdyž mje ta moja wjac njesłyši,
njecham tež žadyn wjac hajnik być,
fideralalala fiderasasasa,
njecham tež žadyn wjac hajnik być.«

5. Šoł je wón do teje husćinki nutř,
połožił swój róžk na jedyn brjóžk,
fideralalala fiderasasasa,
połožił swój róžk na jedyn brjóžk.

6. Prjedy njoh wuskočiło holičo,
wone so póšnje wjerćeše,
fideralalala fiderasasasa,
wone so póšnje wjerćeše.

7. Wone tak wjesele běžeše,
wone tak z wjesełosću poskak’waše,
fideralalala fiderasasasa,
wone tak z wjesełosću poskak’waše.

8. »Stej wšak, mje čakaj, ty holička,
ja mam tu prjedy mje lózy psy,
fideralalala fiderasasasa,
ja mam tu prjedy mje lózy psy.«

9. »Twoje te psy dźěn mje kusać nje’dźa,
twoje te psy drje mje derje znaja,
fideralalala fiderasasasa,
twoje te psy drje mje derje znaja.

10. Te wědźa wo mojej wulkej nuzy,
te wědźa, zo ja wumrěć dyrbju,
fideralalala fiderasasa,
te wědźa, zo ja wumrěć dyrbju.

11. Wumru ja dźensa aby jutsy,
dajće mje hrjebać pod róžowy kerk,
fideralalala fiderasasasa,
tam dźě ja nihdy njezhniju.«