Serbske ludowe spiwy

Šła je Aria, krasna knježna

1. Šła je Aria krasna knežna
Nedželu ranko po wodu.

2. K nej je so pšiwdał stary mužik,
Haj tajki stary šjedžiwy.

3. ›Och džówka, luba krasna džówka,
›Daj mi so twojej’ wody napić.‹

4. »Wody ’cu drje so ći dać napić,
»Wona je jara nečista.«

5. »Wona je z peršću zapróšena
»A zametana z lisćičkom.«

6. ›Twoja je woda derje čista,
›Ty pak sy šlundrja nečista.‹

7. »Na to maš ty mi swjedkow stajić,
»Kak sym ja šlundrja nečista.«

8. ›Na to ’cu ći ja swjedkow stajić:
›Dži nedželu ranko wjencu ke-mši.‹

9. Šła je Aria, krasna knežna,
Nedželu ranko wjencu ke-mši.

10. Predy nej’ ’šitka trawa sknješe,
Zady nej’ džjechu krawe stopy.

11. Dyž wona pšindže tam na keŕchow,
K nej so pšec’ pšiwda džeweć džjeći.

12. Džeweć haj džjeći, džeweć synkow,
Džeweć haj synkow, ’šje bez ’łojčkow.

13. ›Och maćje, luba naša maćje,
›Šako ’šće pšeco wjencu khodžiš.‹

14. ›Pšec’ wjencu khodžiš, heli horiš,
›Haj heli horiš, čertej słužiš.‹

15. ›Džeweć sy synkow skóncowała,
›’Šitkim sy ’łojčki zwotrubała.‹

16. ›Džewećim ’łojčki zwotrubała
›A džesatemu zaso mysliš.‹

17. »Och džjeći, lube moje džjeći,
»Wodajće wy mi moje ’rjechi.«

18. ›My ’cyli je drje tebi wodać,
›Ale twój bóh ći newoda.‹

19. A do cyrkwje pšec’ stupaše,
Ze swećenej wodu so wokrepi.

20. A džješe horje k wołtarej,
Džež so pokornje poklakny,

21. Swjaty sej kšižik čineše:
Na jene dobo so pšepany.

22. Ničo ’jac wot neje widžeć nebje,
Hač jenož jeje žołte ’łosy.