Serbske ludowe spiwy

Wušła, wušła syrotka

W originalnej zběrce njejsu noty k tekstoju pódane.

1. Wujšła, wujšła syrotka,
Swoju maćeŕ domoj ’ladać.

2. Zetkał je ju jedyn muž,
Tajki stary, šjedžiwy.

3. ›Što tu ty tak płačeš,
›Ty moje lube džjećo?‹

4. ›’Šje su ludžo wotemšje,
›Moja mać ’šće necha pšińć.‹

5. ›Bjež na keŕchow zeleny,
›Prjeni rówčk ’džeš nabježeć.‹

6. ›Poklak’ so tam delje,
›Wuspjewaj tam wotcenaš.‹

7. ›A tsi molje zawołaj:
›Moja luba maćeŕ.‹

8. ›Moja luba maćeŕ,
›Pój ty zaso domoj.‹

9. »›Moje lube džjećo,
»›Dži ty zaso domoj.

10. »›’Šako maš tam nana,
»›A tež maš tam macochu.‹«

11. »Macocha me bije,
»Pod ławu me ćisne.«

12. »Hišće mi tak rekne:
»Lež ty zniwy sćerbe.«

13. »Ty mi bóle smerdžiš,
»Dyžli morwy, z’niwy sćerb.«

14. »Moja luba maćeŕ,
»Pój ty zaso domoj!«

15. »›Moje lube džjećo,
»›Dži ty zaso domoj.‹«

16. »›Na mojimaj wočomaj
»›Leži tajka dróbna peršć.‹«

17. »›Na mojeji wutrobi
»›Leži ćežki kameń.‹«

18. »›Na mojimaj nohomaj
»›Leža zelene dorny.‹«

19. »›Moje lube džjećo,
»›Dži ty zaso domoj.‹«

20. Pšilećištaj dwaj jandželaj,
Syrotku tam ’zaštaj.

21. Pod kšidleška ’zaštaj,
Do nebes z nej lećeštaj.