Serbske ludowe spiwy

Předał je hólčik konje a wóz

2. Tři sta mili za wodu,
||: štyriaštyrc’ći za Prahu. :||

3. Komu je lubku poručił?
Swojom dobrom towaršej,
swojom młódšom bratřikej.

4. Zo by ju derje zastarał,
||: swěru na nju kedźbował. :||

5. Hólčik ju špatnje zastarał,
||: mało na nju kedźbował. :||

6. Hdyž wona přišła na piwo,
je wón z druhimi rejwał,
ju šće njeje šenkował.

7. Wona pak stała nazdala
z tajkej zrudnej wutrobu,
z tajkimaj płačitymaj wočomaj.

8. Hólčik tón z wójny dom ćehnješe,
||: a so swěru prašeše. :||

9. »Kak sy so měła, moja holička?
||: To mi powěz z swěrnosću.« :||

10. »Ja mam ći skoržići skorženje,
na twojoh swěrnoh towarša,
na twojoh młódšoh bratřika.

11. Wón je mje špatnje wobstarał,
||: mało na mnje kedźbował. :||

12. Hdyž sym ja přišła na piwo,
je wón z druhimi rejwał,
mje šće njeje šenkował.

13. Ja sym pak stała nazdala,
z tajkej zrudnej wutrobu,
z tajkimaj płačitymaj wočomaj.«